Pastiru dobromu
Pastiru,
svoje ovce sabireš oko sebe
svojim blagim glasom.
Sabireš i svojim krikom
s drveta.
Ti ih svakom riječju svojom sabireš.
Jednu po jednu, dok sve ne dođu.
Ali sve ne dolaze.
Pastiru,
ti ostani ovdje.
Pošalji mene pred oluju
da pronađem one izgubljene.
Vani je blato.
Vjetar nosi sve pred sobom.
Vani vukovi vrebaju.
Tvoja haljina već je jednom uprljana
krvlju tvojom.
Tvoja bijela haljina sada je
utjeha ovima sabranima.
Ostani, Pastiru dobri, ovdje.
Ostani ovdje zauvijek.
Ne napuštaj stado.
Obećao si.
Mene pošalji pred oluju,
u blato duboko,
u vjetar nemilosrdni,
među gladne vukove,
da nađem izgubljene ovce.
Moje haljine su ionako
prljave od neumjerenosti,
prašnjave od ustajalosti,
poderane od nemara,
izlizane od udobnosti.
Mene pošalji u oluju!
Tvojom riječi dozivati
izgubljene ovce!
Moje haljine
neka se putem zaprljaju
zbog malenosti!
Neka se putem izderu
od hrabrosti u borbi!
Neka i izgore putem
od brige,
od ljubavi
za one koje ti tražim i prinosim!
Mene pošalji, a ti ostani.
Jedino se oko tebe sabiru.
Jedino ti si im utjeha.
Jedino ti im daješ mir.
Mene pošalji u ovo nevrijeme,
po one izgubljene,
a ti ostani ovdje.
Zauvijek
Kratki ogledi 